Zagreb: Naklada Hrvatske Knjižare J., 1920. — 96 s.
Češki filolog Vjmazal kaže: „učiti se jakemukoliv jazyku jen podle poradku mluvnickeho by se mnohym znechutilo. Proto se budeme učiti nejpotrebnejšim vetam nazpamet w . (Učenje kojeg mu drago jezika tek po redu slovničkom bi mnogim dosadilo. Zato ćemo učiti najnužnije izreke na pamet). Donekle imade pravo. - Većina ljudi će htjeti da jezik nauči „lako i brzo u , bez učenja mnogih slovniČkih pravila, iznimaka, i t.d. I dijete uči od majke pojedine riječi bez ikakove slovnice. Zašto dakle ne bi i odrastao čovjek mogao da prvi temelj jezika uči na ovaj način? U ostalom je ovo pitanje stvar individualnosti. Iz prije navedenih razloga sam u ovoj pomoćnoj knjižici poprimio metodu Vymazalovu, no pridao sam joj za one, koji hoće i u slovnicu da malo zavire, drugi dio: Izvadak iz slovnice. Napokon sam - a toga nema do sada ni jedna slovnica - na koncu uvrstio skoro potpuni rječnik jednakih i sličnih riječi raznoga značenja. Svaki pojedinac koji je u Češku došao, ne pornavajuć razni smisao ovih riječi, sigurno je ni kriv ni dužan iskusio dosta upravo očajnih neprilika, čak i sramota, upotrebljujuć riječi, koje sasma nešto drugo znače, nego što je on mislio!